Europska unija posljednjih godina pooštrava pravila za tekstilnu industriju. Revidirana Okvirna direktiva o otpadu, koja je stupila na snagu u listopadu 2025., uvodi zajednička pravila proširene odgovornosti proizvođača za tekstil. Proizvođači će postupno preuzeti troškove prikupljanja, sortiranja, ponovne uporabe i recikliranja, a cilj je potaknuti dugotrajnije proizvode i razvoj recikliranja vlakno-u-vlakno.
No, dok se europski sustav tek gradi, Hrvatska već ima velik problem s količinama odbačenog tekstila. Prema izvješću Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, u 2024. godini nastalo je 54.537,5 t otpadnog tekstila i obuće, odnosno 14,1 kg po stanovniku. Od toga je čak 35.557,7 t završilo u miješanom komunalnom otpadu, a još 6.155,3 t u glomaznom otpadu.
Građani tekstil mogu odvojeno predati u reciklažnim dvorištima i spremnicima za tekstil, a dio se prikuplja kroz sustave socijalnih i humanitarnih organizacija. Međutim, odvojeno je iz komunalnog otpada 2024. prikupljeno samo 5.289,7 t. Čak 84,6 posto komunalnog tekstila na kraju je odloženo na odlagališta, dok je reciklirano svega 8,5 posto.
Hrvatska pritom ima velik broj subjekata koji mogu sakupljati i skladištiti tekstil, ali mnogo manje kapaciteta za njegovo konačno recikliranje. Oko 220 tvrtki ima dozvolu za gospodarenje komunalnim tekstilom, dok je u 2024. konačno recikliranje provodilo samo četiri tvrtke. Među poznatijim primjerima su Regeneracija non-wovens, koja godišnje reciklira oko 6.000 tona tekstila, te Humana Nova, koja dio tekstila usmjerava u ponovnu uporabu, donaciju, izradu industrijskih krpa i proizvodnju filca.
Hrvatska je iste godine izvezla 4.449 t otpadnog tekstila i obuće. Pitanje je zato može li postojeći sustav pratiti rast količina i osigurati da što veći dio tekstila doista dobije novu vrijednost, umjesto da završi na odlagalištu. Hoće li nova europska pravila donijeti potrebne promjene i Hrvatskoj ili će najveći dio tereta i dalje ostati na komunalnom sustavu?