Hrvatska već godinama ima digitalni sustav za praćenje nastanka i tijeka otpada: elektronički trag o nastanku i tijeku otpada, poznat kao e-ONTO. Njegova je svrha osigurati sljedivost otpada od trenutka nastanka preko prijevoza i skladištenja do obrade. Sustav kontinuirano prikuplja podatke, a njegov je način rada dodatno uređen novim Naputkom o informacijskom sustavu gospodarenja otpadom iz travnja 2026. godine.
U e-ONTO-u evidentiraju se količine otpada prema vrstama, lokacije na kojima nastaje i kojima se otpad prevozi, prijenosi između sudionika, skladištenje, obrada te uvoz i izvoz. Sustav uključuje i elektroničke prateće listove, pa bi se za svaku evidentiranu pošiljku trebalo moći utvrditi tko ju je predao, tko preuzeo, kamo je prevezena i kako je obrađena. Ugrađene kontrole trebale bi spriječiti evidentiranje pošiljki kod subjekata koji nisu registrirani ili nemaju odgovarajuće dozvole.
Podaci se ne moraju čekati do kraja godine. Sustav omogućuje izradu mjesečnih, kvartalnih, polugodišnjih i godišnjih pregleda. Javnosti će biti dostupni podaci o količinama otpada po prostornim jedinicama na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, dok Ministarstvo, Državni inspektorat, MUP i Carinska uprava imaju pristup znatno detaljnijim podacima. Fond ima pristup podacima koji se odnose na njegove ugovore.
To znači da se prve statistike već mogu iščitavati, a puni godišnji podaci za 2026. očekuju se nakon završetka godine i obrade podataka, tijekom 2027. Međutim, javnost ne može vidjeti svaki pojedinačni tok otpada ni podatke o tome koliko je konkretna tvrtka preuzela i obradila.
e-ONTO zato otvara novo pitanje transparentnosti sustava. Ako država već može digitalno pratiti kretanje otpada, može li javnost dobiti dovoljno podataka da vidi gdje završavaju tekstil, EE otpad i druge problematične vrste otpada? I može li se na temelju tih podataka učinkovitije otkrivati gdje otpad izlazi iz legalnog sustava?