Porast prodaje i uporabe električnih vozila (EV) zahtijeva povećanje pristupačnih opcija punjenja, a za razvijene zemlje najveći izazov predstavlja integracija infrastrukture punjenja unutar urbanih područja, bez narušavanja postojeće infrastrukture parkiranja i većeg utjecaja na izgled ulica. Ovdje se ne radi samo o primjeni novih tehnologija, već o preoblikovanju i prilagodbi gradskih četvrti prema održivoj budućnosti. U Ujedinjenom Kraljevstvu postoje razni primjeri razvoja takvih alternativa, stoga se u urbanim sredinama nameće mogućnost prenamjene rasvjetnih stupova za punjenje električnih vozila. U mnogim engleskim i europskim gradovima stupovi već služe i za rasvjetu i punjenje. Takva rješenja razvijaju tvrtke Simple Charge, odnosno City Charge.
Mnoge urbane sredine preferiraju upravo takav jednostavniji pristup, bez prevelikih intervencija u prostor. Ovakav „kombinirani“ pristup izbjegava dodatni nered i previše „kopanja“ i prilagođavanja prostora po ulicama, kao i opsežnu gradnju nove i uglavnom skupe infrastrukture za punjenje električnih vozila. Smatra se kako je to ujedno i prihvatljiv model za gusto naseljena gradska područja, dok britanski mediji vrlo često problematiziraju ovu komunalnu uslugu. Naglasak je na primjeni svježih ideja. Navodi se kako jedno od praktičnih rješenja nudi i škotska tvrtka Trojan Energy čiji punjači se nalaze na razini kolnika te su relativno neupadljivi. Naime, Trojan Energy već surađuje s gradskim četvrtima sjevernog Londona na postavljanju punjača uglavnom duž stambenih ulica koje nemaju dobar i primjeren prilaz, ili se radi o slijepim ulicama, stoga vozači ovise o parkiranju na ulici. Parking mjesta su deficitarna i nije moguće smanjivati parking pozicije uz povećanje posebnih pozicija za punjenje. Mnogi britanski korisnici preferiraju da im se pozicije za punjenje EV nalaze u neposrednom susjedstvu, odnosno čim bliže njihovih domovima.
Diljem svijeta se sve više koriste električna vozila i taj trend njihovog korištenja će se stalno povećavati, s obzirom na ugljična zagađenja i dominantne CO2 politike. Radi se o mnogim praksama koje se po prvi put razvijaju i šire primjenjuju, stoga ima i dosta grešaka u implementaciji takvih rješenja. Iskustva Ujedinjenog Kraljevstva i drugih razvijenih zemalja poput Norveške, koja ima visoku stopu korištenja EV sada nude vrijedne primjere i pionirsku praksu. Prijelaz na električna vozila ne predstavlja samo izazov oko zbrinjavanja baterija, nego se radi o potrebi izgradnje spomenute mreže za punjenje, koja mora biti jednostavna i učinkovita. Jedinice lokalne samouprave u Hrvatskoj u svojoj tranziciji prema većoj primjeni električnih vozila također mogu implementirati primjerene strategije, a skučenost ulica u primorskim gradovima je već naglasila sličnu problematiku u RH.