Pametni gradovi se nalaze diljem svijeta i zajedničko im je što su pripremili i realizirali velike iskorake kod primjene „pametnih komunalnih rješenja“ te prednjače kod usvajanja inovativnih i pametnih tehnologija. Zajedničko im je što svoje gradove žele učiniti održivijima i energetski učinkovitijima, te kako u čim većoj mjeri nastoje minimalizirati emisije ugljika. Ujedinjeni narodi (UN) predviđaju kako će do 2050. godine 70 posto svjetskog stanovništva živjeti u gradovima i urbanim područjima, što znači da će emisije CO2 i potrošnja energije nastaviti rasti svake godine. Sve to nameće potrebu za brzom primjenom pametnih rješenja, za uspostavu pametnih mreža gradskog prometa, ekološki prihvatljivim postrojenjima za obradu komunalnog otpada, kao i za odvodnju i pročišćavanje vode te za izgradnju zgrada s visokom razinom energetske učinkovitosti. Mnogi gradovi su jako domišljati u primjeni inovacija, a iskustva se mogu relativno lako prenijeti iz drugih globalnih sredina koje takva rješenja već primjenjuju i žive „pametne scenarije“. Uključivanje pametnih tehnologija poput Internet stvari (IOT), izgradnja objekata koji su opremljeni najmodernijim AI tehnologijama, odnosno senzorima za razmjenu podataka, sve to urbanim gradovima poboljšava kvalitetu života građana, te značajno utječe na javnu sigurnost.
Singapur, Helsinki i Zürich su na vrhu popisa gradova na svijetu prema Indeksu pametnih gradova. Između prvih sedam još su i Amsterdam, Oslo, Seoul te New York. Godišnje izvješće, koje je izradio Institut za razvoj menadžmenta iz Singapura u suradnji sa Sveučilištem za tehnologiju i dizajn (SUTD), rangira gradove na temelju ekonomskih i tehnoloških podataka, zajedno s percepcijama njihovih građana o tome koliko su zapravo njihovi gradovi “pametni” ili inovativni.
Nedvojbeno je kako se sve se više gradskih sredina u cijelom svijetu samoinicijativno pridružuje pokretu „pametnih gradova“ jer svi oni beskompromisno nastavljaju pametna ulaganja u inovativne tehnologije i stalno rade na primjeni novih, često „revolucionarnih komunalnih rješenja“. Većini je cilj postati ugljično neutralni do 2035. ili do 2040., stoga stalno mjere i komuniciraju u javnosti rezultate smanjenja svojih emisija. S time su povezane mjere poput prijelaza cijelih flota gradskih autobusa na električni pogon, ili drastično širenje mreža za punjenje električnih metroa ili automobila. U nekim gradovima, primjerice u Skandinaviji, grijanje proizvede više od polovice štetnih emisija, stoga su gradske vlasti u nordijskim zemljama usredotočene na provedbu mjera energetske učinkovitosti tijekom projektiranja pametnih energetskih mreža ili kod njihove obnove.