EU Direktiva o pročišćavanju urbanih otpadnih voda usvojena je još 1991. i imala je cilj „zaštititi okoliš od štetnih učinaka ispuštanja otpadnih voda iz urbanih izvora i specifičnih industrija”. Prema važećoj direktivi, države članice dužne su osigurati da se otpadne vode iz svih aglomeracija iznad 2.000 ES prikupljaju i pročišćavaju u skladu s minimalnim standardima EU-a. Države članice također moraju odrediti osjetljiva područja, prema kriterijima navedenim u Direktivi, za koja vrijede stroži standardi i rokovi. Komisija je 2019. provela evaluaciju Direktive i ona je potvrdila kako je provedba Direktive dovela do značajnog smanjenja ispuštanja onečišćujućih tvari. Danas se 98% otpadnih voda u EU-u adekvatno prikuplja, a 92% se odgovarajuće i pročišćava.
Međutim, procjena je pokazala kako još uvijek postoje izvori onečišćenja koji još nisu odgovarajuće obrađeni trenutnim pravilima. To prije svega, uključuje onečišćenje iz manjih aglomeracija, oborinske vode i mikropolutante koji loše utječu na okoliš. Dodatno, evaluacija je također istaknula kako je sektor otpadnih voda u gradovima jedan od najvećih potrošača energije u javnom sektoru.
U cilju napretka i poboljšanja direktive Komisija je predložila nova pravila u listopadu 2022., stoga su dodani ciljevi povezani s klimom, jer Komisija želi poboljšati doprinos sektora postizanju klimatskih ciljeva EU-a. Iz tog razloga su Europski parlament i Vijeće usvojili svoja stajališta o predloženoj reviziji 5. odnosno 16. listopada 2023. Početkom ove godine su nadležni pregovarači postigli privremeni politički dogovor o prijedlogu revizije Direktive o pročišćavanju otpadnih voda, s važnim doprinosom ciljevima akcijskog plana EU-a za nultu razinu onečišćenja. Revizija stvara pretpostavke za postavljanje najviših standarda za pročišćavanje gradskih otpadnih voda i njihovo praćenje kako se ne bi više ispuštale štetne tvari, poput mikroplastike u okoliš. Trenutna direktiva se pokazala vrlo učinkovitom u smanjenju onečišćenja vode i poboljšanju pročišćavanja ispuštenih otpadnih voda tijekom posljednja tri desetljeća, ali EU administracija smatra kako su potrebna nova poboljšanja, stoga trenutna revizija ima za cilj ažurirati direktivu proširenjem njezina područja primjene i usklađivanjem s ciljevima Europskog zelenog plana. Sektor pročišćavanja otpadnih voda može pridonijeti značajnom smanjenju emisija stakleničkih plinova, tako da nova pravila uvode rok za postizanje energetske neutralnosti u sektoru, kao i shemu proširene odgovornosti proizvođača (EPR).
Revidirani tekst postavlja rokove za uspostavu integriranog plana upravljanja urbanim otpadnim vodama koji pokriva aglomeracije s više od 100.000 ES do 2033., a rizične aglomeracije između 10.000 i 100.000 ES do 2039. Takvi integrirani planovi upravljanja novelirat će se najmanje svakih šest godina, u skladu s Okvirnom direktivom o vodama. Briselski zakonodavci su također uskladili pragove i rokove za tercijarno pročišćavanje (uklanjanje dušika i fosfora) i kvaternarno pročišćavanje (uklanjanje širokog spektra mikroonečišćujućih tvari). Do 2039., odnosno do 2045. države članice će morati osigurati primjenu tercijarne i kvartarne obrade u većim postrojenjima od 150.000 ES i više, s međuciljevima 2033. i 2036. za tercijarno pročišćavanje te 2033. i 2039. za kvartarno pročišćavanje. Do 2045. će se proširiti obveze tercijarne i kvartarne obrade za manje aglomeracije od 10.000 ES i iznad tog ispuštanja u rizičnim područjima. Uvedeno je odstupanje od zahtjeva za tercijarnim tretmanom kada se pročišćena gradska otpadna voda ponovno koristi za navodnjavanje u poljoprivredi, pod uvjetom da nema ekoloških i sanitarnih rizika.
Kako bi riješili problem onečišćenja iz malih aglomeracija, zakonodavac je proširio područje primjene Direktive kako bi se uključilo sve aglomeracije već od 1.000 ES i više, za razliku od 2.000 ES koja je navedena u trenutnoj direktivi. Populacijski ekvivalent je parametar koji se koristi za definiranje količina otpadnih voda u smislu potencijalnog opterećenja vode onečišćenjem koje uzrokuje jedna osoba po danu. Zakonodavna tijela su također odgodila rok za usklađivanje s ovom obvezom (ranije je bio 2030., a sada je 2035.) kako bi aglomeracije imale dovoljno vremena za prilagodbu novim zahtjevima. Uvedena su i brojna odstupanja, uključujući regulativu za manje aglomeracije koje se ispuštaju u obalne vode, odnosno ispuštanja u manje osjetljivim područjima. Izuzeci i odstupanja se odnose na one zemlje članice koje su se posljednje pridružile EU-u, poput Rumunjske, Bugarske i Hrvatske i čija se vodno komunalna infrastruktura još prilagođava. Ovim izmjenama je proširena obveza primjene sekundarnog tretmana (tj. uklanjanja biorazgradive organske tvari) na gradske otpadne vode prije ispuštanja u okoliš na sve aglomeracije od 1.000 ES ili više do 2035. Odstupanja se primjenjuju na manje aglomeracije, kao i u tri navedene države, koje su se posljednje pridružile EU-u.
Ako uspostava sustava prikupljanja otpadnih voda (aglomeracija) nije opravdana, izvediva ili isplativa, svaka država članica može koristiti pojedinačne sustave za prikupljanje i pročišćavanje otpadnih voda, stoji u usvojenom dokumentu europskih zakonodavnih tijela.