Još od 2010. godine stanovnici jedne gradske četvrti – False Creeka imaju velike koristi od inovativnog sustava koji „lovi višak topline iz kanalizacijskog sustava“ i distribuira je kao obnovljivu energiju za potrebe daljinskog grijanja. Kroz ovu pomalo revolucionarnu inicijativu u kanadskom Vancouveru pretvaraju kanalizacijsku otpadnu vodu u održivi izvor topline za grijanje tisuće domova, što je dugoročno vrlo ekonomično, ekološko i održivo rješenje.
Pretvaranje otpadne vode u toplinu – nekonvencionalni izvor energije
Ovaj proces započinje u energetskom centru koji je smješten ispod simbola grada – mosta u Vancouveru. Zapravo, on je strateški pozicioniran kako bi mogao „hvatati toplinu“ prije nego što otpadna voda iz kanalizacije stigne do postrojenja za pročišćavanje. Dizalice topline tako hlade toplu otpadnu vodu i koncentriraju toplinu za proizvodnju tople vode koja dostiže temperature do 80°C. Ono što ovaj sustav čini još impresivnijim je njegova učinkovitost, koja doseže čak 300%. Stručnjaci ističu kako se radi o stalnom i pouzdanom izvoru obnovljive energije, posebno tijekom zime, kad je u Kanadi najveća potražnja za energijom za grijanje. – Mi smo na ovaj sustav spojili 6.210 stanova u False Creeku. Oni dobivaju toplinu za zagrijavanje kuća iz obnovljivih izvora koje do sada nismo koristili. Toplina i energija iz kanalizacije se nameće kao inovativno rješenje i najveći doprinos održivoj energetskoj održivosti. Otkrili smo kako u kanalizacijskom sustavu ima dovoljno topline da se doslovno zagrije cijelo susjedstvo, ističe Derek Pope, upravitelj odjela za energetiku grada Vancouvera.
Slični primjeri iz Švedske
Globalni potencijal za iskorištavanje viška topline iz otpadnih voda je vrlo velik i moguće ga je primijeniti diljem svijeta. Postoji realna potreba da se unutar mreže gradova i općina na globalnoj razini promoviraju ovakva rješenja, a slučaj s Vancouverom može biti primjer za druge jedinice lokalne samouprave koje ga mogu uspješno slijediti. U Europi također postoje slična rješenja, stoga EU želi svoje toplinarstvo već do 2030. godine učiniti potpuno obnovljivim. Može li se to kombinirati s otpadnom vodom, skladištenjem topline i korištenjem drugih obnovljivih izvora energije kako bi se ispunilo visoke ciljeve dekarbonizacije koja je u Europi predviđena već 2050. godine? Očito može, jer su u Švedskoj, hladnoj skandinavskoj zemlji s visokim potrebama za toplinom ovakvi sustavi daljinskog grijanja uobičajeni. Sustav povrata topline otpadnih voda u Stockholmu je aktivan i on već opskrbljuje toplinom oko 800.000 stanovnika glavnog švedskog grada, a sustav je u potpunosti pod zemljom, nema buke, niti mirisa. Stručnjaci ističu kako je ključ u učenju i primjeni novih znanja, ali glavni izazovi leže u integriranom urbanističkom planiranju, kao i u osiguravanju značajnih financijskih sredstava, jer je važna uloga svih potpora koje se dobiju na lokalnoj i državnoj razini. U nordijskim državama, uključujući i Dansku postoje uspješni primjeri korištenja otpadne vode za daljinsko grijanje, ali treba spomenuti kako postoji visoka razina razumijevanja i potpore lokalnih i državnih vlasti za ovu problematiku. Politička volja i strateško planiranje, odnosno donošenje i primjena dugoročnih infrastrukturnih strategija odigrali su ključnu ulogu i u ovom slučaju u Vancouveru.