Sud Europske unije odbacio je tužbe farmaceutske i kozmetičke industrije protiv odredbi o proširenoj odgovornosti proizvođača unutar nove Direktive o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda. Sud je proglasio tužbe nedopuštenima jer podnositelji nisu dokazali postojanje izravnog pojedinačnog interesa, s obzirom na to da se direktiva ne odnosi imenom na konkretne tvrtke, već postavlja opći pravni okvir. Industrijska udruženja, predvođena Europskom federacijom farmaceutskih industrija, izrazila su nezadovoljstvo ovakvom odlukom te najavljuju nastavak pravne borbe pred nacionalnim sudovima. Smatraju da su novi financijski tereti nesrazmjerni i da krše temeljna načela prava Europske unije, dok istovremeno pokušavaju osporiti valjanost procjene učinka na temelju koje su njihovi sektori označeni kao glavni izvori onečišćenja.
Glavni predmet spora je mehanizam financiranja četvrtog stupnja pročišćavanja otpadnih voda, koji je uveden radi uklanjanja mikrozagađivača poput ostataka lijekova i sastojaka kozmetičkih proizvoda. Prema novim pravilima koja su stupila na snagu početkom 2025. godine, proizvođači iz ovih sektora bit će obvezni pokriti najmanje 80 posto dodatnih troškova povezanih s kvartarnim pročišćavanjem. Europska komisija opravdava ovakvu mjeru primjenom načela da onečišćivač plaća, tvrdeći da je sustav proširene odgovornosti proizvođača najprikladniji alat za internalizaciju ekoloških troškova. Cilj je smanjiti financijski pritisak na javna tijela i krajnje korisnike vodnih usluga, ali i potaknuti industriju na razvoj proizvoda koji manje zagađuju vodne resurse.
Za pružatelje vodnih usluga i operatere uređaja za pročišćavanje otpadnih voda, ova odluka suda znači nastavak priprema za najambiciozniju reformu vodne politike u posljednja tri desetljeća. Države članice moraju prenijeti direktivu u nacionalno zakonodavstvo do srpnja 2027. godine, dok bi sustavi proširene odgovornosti proizvođača na nacionalnim razinama trebali postati operativni do kraja 2028. godine. Uvođenje četvrtog stupnja pročišćavanja donosi značajna tehnološka unaprjeđenja i visoke operativne troškove, ali osigurava višu razinu zaštite vodenih ekosustava i ljudskog zdravlja od novih oblika zagađenja. Iako se pravni pritisci industrije nastavljaju kroz nacionalne sudove, trenutni pravni okvir ostaje na snazi, obvezujući sektore koji generiraju mikrozagađivače na izravno sudjelovanje u financiranju modernizacije komunalne infrastrukture.