Više od 250 tisuća građana nema mogućnost priključka na vodovod, mnogi si priključak ne mogu ni priuštiti, a dio ih ostaje bez vode jer ne mogu platiti račun – dio je to problema građana s dostupnošću vode koji su istaknuti na okruglom stolu ‘Ljudsko pravo na vodu, je li vrijeme za zaštitu Ustavom‘.
Okrugli stol organizirala je pučka pravobraniteljica Lora Vidović, kako bi potaknula stručnu i javnu raspravu na ovu temu, u kojoj su, osim pravobraniteljice, sudjelovali Elizabeta Kos iz Ministarstva zaštite okoliša i energetike, Sanja Barić s Pravnog fakulteta u Rijeci, viša savjetnica za pravne poslove u Istarskoj županiji Desanka Sarvan, ujedno i autorica knjige “PRavo na vodu i Enes Ćerimagić iz Zelene akcije.
“Pravo na vodu, kako ga je prepoznao UN, ovlašćuje svakoga na dovoljnu količinu sigurne, fizički i financijski dostupne vode za osobne potrebe i potrebe kućanstva i podrazumijeva prvenstveno opskrbu vodom za piće i sanitarne potrebe stanovnika, a tek potom za gospodarske potrebe. Dakle, ne podrazumijeva pravo na neograničene količine, niti na besplatnu vodu – već na onu potrebnu za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba”, naglasila je pravobraniteljica Vidović i istaknula i problem cijene vode, koja ovisi o mjestu stanovanja, a može iznositi od 9 do 27 kuna po kubiku.
Dostupnu pitku vodu iz sustava javne vodoopskrbe u Hrvatskoj ima 94 posto stanovništva, dok je priključaka znatno manje, negdje oko 86 posto. Hrvatskoj je iz sredstava EU-a na raspolaganju 1,05 mlrd. EUR za usklađenje s EU direktivom o vodi za piće do 2023. godine, kada je krajnji rok direktive i o komunalnim i otpadnim vodama. Upozoreno je na svjetske primjere privatizacije vodnih usluga koji su doveli do značajnog porasta cijene vode. S druge strane, u Europi su postojala tri prijedloga za konstitualizaciju ljudskog prava na vodu i to u Belgiji, Italiji i Sloveniji, gdje je jedino u Sloveniji unesen u Ustav.