Novo istraživanje europskih znanstvenika otkriva da bi nanoplastika (čestice plastike manje od jednog mikrometra), mogla činiti najveći dio plastičnog onečišćenja u sjevernom Atlantiku. Iako se o mikroplastici već godinama govori kao o ozbiljnom ekološkom problemu, nanoplastika je dosad bila gotovo nevidljiva u analizama zbog tehničkih ograničenja u mjerenju. Upravo zato njezin stvarni udio u morskom otpadu dosad nije bio uključen u procjene ukupnog zagađenja.
Istraživanje provedeno na 12 lokacija, od subtropskog područja do Sjevernog mora, pokazalo je da su čestice nanoplastike prisutne na svim dubinama, s najvećim koncentracijama u površinskom sloju oceana. Najzastupljeniji su PET, PVC i polistiren, plastike koje svakodnevno koristimo u ambalaži, građevini i potrošačkim proizvodima. Procjene pokazuju da bi u površinskom sloju sjevernog Atlantika moglo biti i do 15 mil. tona nanoplastike, što je višestruko više od ukupne mase mikro i makroplastike zajedno.
Ovi rezultati otvaraju važna pitanja za europske politike gospodarenja otpadom i recikliranja. Ako se plastika u okolišu razgrađuje u sve sitnije čestice koje izmiču nadzoru, tada se nužno moraju razviti nove metode praćenja, ali i učinkovitiji sustavi smanjenja plastičnog otpada na izvoru. Za komunalni sektor to znači dodatni pritisak na unapređenje prikupljanja, sortiranja i recikliranja plastike, ali i potrebu za snažnijim mjerama prevencije.