U Japanu, zemlji poznatoj po inovativnom pristupu ograničenom prostoru, sve je više primjera pretvaranja krovova višekatnih garaža u zelene površine. Umjesto betonskih ploha koje pojačavaju efekt toplinskih otoka, na krovovima se postavljaju lagani supstrati, travnjaci, grmlje i nisko raslinje, stvarajući svojevrsne „lebdeće vrtove“. Takva rješenja donose višestruke koristi: smanjuju temperaturu zraka, filtriraju zagađenje, upijaju oborinske vode i povećavaju bioraznolikost u gusto izgrađenim četvrtima. Osim ekoloških učinaka, ove zelene površine unose mir i vizualnu kvalitetu u urbani prostor te poboljšavaju doživljaj korisnika parkirališta. Iako nisu prisutne na svakoj garaži, japanski primjeri pokazuju kako se postojeća infrastruktura može pretvoriti u vrijedan javni resurs bez velikih građevinskih zahvata. Za hrvatske gradove, koji se sve više suočavaju s pregrijavanjem, manjkom zelenila i potrebom za održivim rješenjima, ovakav pristup mogao bi biti poticajan model za buduće projekte urbane obnove.