Baterije, osobito litij‑ionske, postale su neizostavan dio električnih vozila, pametnih mreža i drugih tehnologija. Iako nam omogućuju prelazak na čistu energiju, problem je što se njihov životni ciklus često ne prati kako treba. Mnoge baterije završavaju u skladištima, domovima ili na odlagalištima, što može predstavljati opasnost za okoliš i sigurnost, a istovremeno se gubi vrijedni materijal poput litija, kobalta i nikla.
Jedan od većih izazova je što baterije nisu uvijek dizajnirane za lako recikliranje. Iako se tehnologija reciklaže razvija, procesi su skupi i komplicirani. Stručnjaci stoga sve više zagovaraju tzv. battery stewardship, odnosno sustav u kojem se baterije prate od proizvodnje do kraja životnog vijeka, uz sigurno skladištenje i reciklažu.
Europska unija je prepoznala ovaj problem i uvela zakonodavstvo koje obuhvaća cijeli životni ciklus baterija. Proizvođači moraju pratiti baterije, voditi evidenciju i osigurati reciklažu važnih komponenti. Ipak, praksa još uvijek kasni za zakonom, a količina baterija koje će do 2030. dosegnuti kraj životnog vijeka sve je veća. Stručnjaci upozoravaju da bez učinkovitog sustava oporabe i odgovornog upravljanja, opasnosti i troškovi okolišnog utjecaja samo će rasti.