Globalne promjene na tržištu otpadne plastike uzrokovane kineskom zabranom uvoza uzrokuju velike promjene u Europi i posljedično na hrvatskom komunalnom tržištu, gdje se ona iz vrijedne sirovine koja se stabilno prodavala u posljednjem desetljeću, sada pretvorila u velik balast.
Komunalci imaju mogućnosti spaljivanja, odnosno energetske oporabe za što trebaju platiti od 30 do 105 EUR po toni, u ovisnosti od transportnih troškova. Cementare su mogući potrošači plastike u obliku RDF goriva, no taj je posao opterećen nizom ograničenja, poput ekoloških pitanja u Solinu, do lošije kvalitete goriva u Istri i Primorju na što su se žalili u cementari u Koromačnom.
Nažalost, trenutno prevladava najlošije rješenje u kojem komunalci odvojeno prikupljenu plastiku odlažu na odlagališta i čime se ona zapravo zatrpava u zemlju. Sektorska udruženja najavljuju pokušaje pronalaska odgovarajućih rješenja u obliku burze-oglasnika preko koje bi se na tržište moglo plasirati otpadnu plastiku i mikroplastiku u vodama i oceanima, a ista ima štetan utjecaj na zdravlje ljudi budući da se razgrađuje u okolišu tek nakon 500 godina.