Mjesečni računi za režije diljem Europe drastično se razlikuju, a uvjetovani su regionalnim cijenama energije, porezima i razinom prihoda. Gradovi u sjevernoj i zapadnoj Europi općenito imaju najviše troškove. Naprimjer, osnovne režije u Münchenu mogu doseći i do 370 EUR mjesečno, dok je Istanbul jedan od najpovoljnijih s oko 68 EUR mjesečno. Između 2020. i 2025. troškovi režija naglo su porasli, a Stockholm je zabilježio zapanjujući porast od 176 %, zatim Oslo sa 133 %, a Bruxelles se gotovo udvostručio s 97 %.
Financijski teret režija također ovisi o tome koliko se neto prihoda potroši za komunalije. U Ženevi i Zürichu kućanstva troše oko 3-3,3 % neto plaće za režije, dok u Ateni i Varšavi taj udio skače na gotovo 18 %. Međutim, iako plaće ostaju visoke u gradovima poput Frankfurta, Amsterdama i Luksemburga, pritisak troškova života i dalje raste za regije s nižim plaćama, što naglašava neravnomjernu pristupačnost cijena komunalnih usluga.
Porezni pritisak dodatno pridonosi i opterećuje cijene režija, u situaciji gdje u glavnim gradovima EU-a porezi čine otprilike 22 % troškova električne energije i do 28 % računa za plin, s nekim varijacijama zbog prilagodbi nacionalnih politika. Naime, Amsterdam i Luksemburg čak imaju koristi od negativnih poreza na energiju, što učinkovito smanjuje troškove za korisnike. U Njemačkoj, kombinirane naknade za vodu i kanalizaciju u prosjeku iznose oko 32 EUR mjesečno po kućanstvu, s gotovo univerzalnim mjerenjem, a računi za otpadne vode vezani su uz potrošnju pitke vode.