Od 2018. godine Turska je preuzela ulogu glavnog odredišta za europski plastični otpad, primajući više od polovice ukupnog izvoza otpada iz EU. Taj je trend posljedica strožih pravila u Aziji, prije svega u Kini, ali i pokazatelj slabosti europskog sustava recikliranja. Iako se većina pošiljki označava kao “čisti reciklati”, stvarnost je daleko mračnija: rašireno je lažno označavanje, korupcija i umiješanost transnacionalnog organiziranog kriminala.
Najveći izvoznici, uključujući Njemačku, Nizozemsku, Belgiju i Ujedinjeno Kraljevstvo, koriste regulatorne rupe kako bi miješani ili kontaminirani otpad prikazali kao reciklabilan. Slaba provedba zakona u Turskoj, rascjepkana regulativa i ukorijenjena korupcija čine zemlju pogodnim odlagalištem za legalne i ilegalne tokove otpada. Lučki gradovi poput Adane, Mersina i Ambarlija postali su žarišta, a Adana sama obrađuje više od 60 % ukupnog uvoza. Satelitske snimke i terenska istraživanja otkrivaju odlaganje na otvorenom, ilegalno spaljivanje i skladištenje otpada opasnog po zdravlje i okoliš, često potpuno neprikladnog za recikliranje.
Multinacionalne kompanije i posrednici koriste pravne sive zone kako bi se riješili niskokvalitetnog otpada, dok kriminalne skupine kroz lažne sheme recikliranja, mito i fiktivne tvrtke dodatno profitiraju. Pojedini slučajevi povezuju se i s talijanskom mafijom. Digitalne platforme poput Facebooka i WhatsAppa koriste se za anonimnu i nekontroliranu trgovinu, a službeni inspekcijski posjeti često su fingirani. Satelitske snimke postale su ključan alat za provjeru stvarnog stanja. Izvješće poziva na strože provjere prije izvoza, digitalno praćenje u stvarnom vremenu, financijski nadzor i međunarodnu suradnju. Posebno se naglašava odgovornost privatnog sektora i borba protiv korumpiranih službenika.