Za veliki dio svijeta suša više nije sporadična briga, nego je postala trajna i višestruka kriza koja utječe na okoliš, stanje gospodarstva i stanje brojnih zajednica. Pogođene su regije i države poput Engleske, gdje je najsušnije proljeće u više od stoljeća izazvalo proglašenje elementarne nepogode – suše u područjima od Yorkshirea do Midlandsa. Isti dijelovi Engleske sada se suočavaju s kritično niskim razinama rijeka i akumulacija. U međuvremenu, suše su raširene i u istočnoj i jugoistočnoj Europi poput regije Suva Planina u južnoj Srbiji koja se bori s teškim sušnim razdobljem koje je započelo u svibnju 2025.. U južnoj Srbiji, kao i u susjednoj Makedoniji i Bugarskoj izvori vode i potoci često presušuju, a domaće životinje ostaju bez vode. Sve navedeno podrazumijeva i znatno veća sredstva za uklanjanje posljedica suše, a prizori s terena koje objavljuju svjetske televizije sve više podsjećaju na dugotrajni klimatski stres.
Posljedice ovih suša protežu se daleko izvan pogođenih država, jer u dijelovima Afrike, produljena sušna razdoblja tjeraju milijune stanovnika prema gladi, raseljavanju i ekonomskoj nestabilnosti. Primjerice, u Somaliji, Zimbabveu i Zambiji suša je smanjila prinose glavnih usjeva, desetkovala je stoku i potaknula proglašenje nacionalne katastrofe. Nesigurnost hrane i glad eskaliraju, posebno među najsiromašnijim zajednicama, jer se sustavi humanitarne pomoći naprežu kako bi pratili tempo. Nadalje, u Europi, šumski ekosustavi također pokazuju stres gdje središnje zone bilježe gubitak vitalnosti drveća i smanjenje bioraznolikosti zbog kombinirane štete od topline i suše, dok u mediteranskim područjima Albanije, Grčke i Turske upravo haraju razorni požari.
Stručnjaci upozoravaju kako se ozbiljnost i učestalost suša povećava zbog globalnog zatopljenja, što stvara veći pritisak na sustave upravljanja vodama i narušava društvenu otpornost. OECD predviđa kako su se ekonomski troškovi suša do danas šest puta povećali u usporedbi s 2000. godinom, s očekivanjima daljnjeg rasta do 2035. Kao odgovor, vlasti potiču integrirane strategije upravljanja rizikom od suše, uključujući koordinirano planiranje u poljoprivredi, energetici, uslugama ekosustava i sustavima socijalne skrbi. Ovaj pomak prema spremnosti ima za cilj smanjiti potrebu za odgovorima na krize i izgraditi dugoročnu otpornost u ranjivim regijama kojih u svijetu, ali i u Europi ima sve više.