EUROSTAT je objavio kako je u 2021. godini u EU proizvedeno 188,7 kg ambalažnog otpada po stanovniku. Ta se količina kretala između 73,8 kg po stanovniku u Hrvatskoj, što je najmanje i 246,1 kg po stanovniku u Irskoj. Ukupna količina proizvedenog ambalažnog otpada per capita je u 2010. godini iznosila 154,0 kg, odnosno porasla je kroz deset godina za 34,7 kg. Najviše recikliranog ambalažnog otpada po stanovniku prijavile su Njemačka sa 160,6 kg i Italija sa 160,4 kg, dok je najmanja razina recikliranja ponovno zabilježena u Hrvatskoj s 37,5 kg po stanovniku.
Prema vrstama ambalažnog otpada u 2021. godini ističu se papir i karton (40,3%), plastika (19,0%), staklo (18,5%), drvo (17,1%) i metal (4,9%). To su ujedno i najčešći materijali ambalažnog otpada u EU, dok ostali materijali čine tek 0,1% ukupne količine ambalažnog otpada.
Materijal za pakiranje stvara najviše otpada!
Informacije i podaci temelje se na Direktivi 94/62/EC koja utvrđuje europske ciljeve recikliranja i oporabe. Direktiva ima za cilj osigurati visoku razinu zaštite okoliša i uskladiti nacionalne mjere gospodarenja ambalažom i ambalažnim otpadom.U 2021. godini je EU proizvela količinu od 84,3 milijuna tona ambalažnog otpada – što je povećanje od 6%, odnosno za 4,8 milijuna tona, ako taj podatak usporedimo s 2020. godinom. Rast u 2021. uglavnom je bio posljedica povećanja otpada ambalaže od drva za 2,3 milijuna tona (+19,0%). Zamjetan je i porast otpada od papirne i kartonske ambalaže u usporedbi s 2020. i to za 1,3 milijuna tona (+3,9%). Zabilježeno je nešto manje povećanje otpadnog materijala kod ambalaže od plastike (598 tisuća tona ili +3,9%), stakla (467 tisuća tona i +3,1%) te metala (181 tisuća tona uz rast od +4,5%).
U 11-godišnjem razdoblju (od 2010. do 2021.) papir i karton bili su glavni ambalažni otpad pa su s količinom od 34 milijuna tona sudjelovali u ukupnom ambalažnom otpadu tijekom 2021. Analiziramo li razdoblje od 2010. uočava se kako je ova vrsta otpada porasla za 23,5%. Plastična ambalaža je dosegnula godišnju količinu od 16,1 milijun tona kao drugi najvažniji ambalažni materijal s porastom od +29,9% u odnosu na 2010. Stakleni ambalažni otpad imao je volumen od 15,6 milijuna tona (+18,1%), drveni 14,4 milijuna tona (+32,7%) i metalna ambalaža porast od 4,2 milijuna tona (+10,6%).
Ambiciozni ciljevi – kako postići veće stope recikliranja
Direktiva o ambalažnom otpadu zapravo postavlja visoke ciljeve: minimalno 60% oporabe, uključujući i termičku obradu, odnosno potrebu spaljivanja otpada. Zatim, predviđeno je kako se između 55% i 80% ambalažnog otpada treba podvrgnuti recikliranju. Predviđene su i minimalne stope recikliranja od 60% za staklo, također 60% za papir i karton, 50% za metale, 22% za plastiku te 15% za drvo. Ovi ciljevi su trebali biti ispunjeni još 2008. godine, u svim zemljama članicama.Ti se ciljevi izračunavaju prema težini, dijeljenjem količine recikliranog ambalažnog otpada s ukupnom količinom proizvedenog ambalažnog otpada. Međutim, stopa recikliranja otpadne plastične ambalaže uključuje isključivo materijal koji se ponovno reciklira u plastiku. Stope oporabe i recikliranja cjelokupnog ambalažnog otpada država članica EU-a pokazuju kako je Belgija imala najveću stopu oporabe među državama članicama EU-a, od čak 99,1%, a također je imala i najveću stopu recikliranja od 80,4%.