Europska unija je već prepoznatljivi globalni lider u gospodarenju otpadom, ali brojne nove studije pokazuju kako još uvijek postoji prostor za značajna poboljšanja. Bolje sortiranje i veće stope recikliranja mogle bi smanjiti emisije stakleničkih plinova, smanjiti troškove za društvo i ojačati ekonomsku otpornost EU. Trenutno, gospodarenje otpadom pomaže u izbjegavanju oko 34 milijuna tona emisija ekvivalenta CO2 svake godine što je otprilike 1% godišnjeg ukupnog iznosa EU-a. To je u oštroj suprotnosti s globalnim prosjekom, gdje sustavi gospodarenja otpadom obično emitiraju 250 kilograma ekvivalenta CO2 po toni komunalnog otpada. Velik dio europskog uspjeha dolazi od recikliranja metala, koji čine više od 80% uštede emisija. Međutim, plastika, tekstil i biootpad ostaju problematični zbog niskih stopa recikliranja i velikih količina koje završavaju u miješanim kantama, te kasnije u energanama ili na odlagalištima.
Stručnjaci navode kako se veliki dio potencijalnih resursa unutar EU-a gubi zbog pogrešne raspodjele i nedorečenih pravila upravljanja otpadom. Otprilike polovica kućnog otpada još uvijek se odlaže u miješane kante, što ga čini neprikladnim za recikliranje. Kod plastične ambalaže, samo se 41% odvojeno prikuplja, dok se ta brojka smanjuje na 22% za tekstil i ispod 50% za biootpad. Sve navedeno dodatno potkopava učinkovitost recikliranja, povećava troškove i povećava štetu za okoliš. Sveukupno, gospodarenje otpadom u EU trenutačno košta društvo otprilike 136 mlrd. EUR godišnje, što je ekvivalentno 304 EUR po građaninu. Samo otpadni metali donose neto društvenu korist, dok plastika, biootpad i mineralni otpad ostaju otpad s negativnom bilancom, jer se radi o najskupljim materijalima za recikliranje i oporabu.
Uredba EU o ambalaži i ambalažnom otpadu te Direktiva o plastici za jednokratnu upotrebu osmišljene su kako bi potaknule recikliranje, dok Okvirna direktiva o otpadu zahtijeva od država članica da provedu sustave odvojenog prikupljanja tekstila i biootpada. U budućnosti, Zakon o kružnom gospodarstvu ima za cilj proširiti tržište visokokvalitetnih recikliranih materijala. S ciljem EU-a da se do 2035. reciklira 65% komunalnog otpada, studija sugerira da bi bolje sortiranje i jače politike mogle značajno smanjiti emisije, smanjiti troškove i podržati održivije kružno gospodarstvo.